Aktivno i pasivno biračko pravo
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 8

1. UVOD...........................................................................................................................................1
2. BIRAČKO PRAVO…………………………………………………..........................................2
3. AKTIVNO BIRAČKO PRAVO.…….........................................................................................3
3.1 Zaštita biračkog prava.........................................................................................................4
3.2 Evidencija birača.................................................................................................................4
4. PASIVNO BIRAČKO PRAVO...................................................................................................5
5. KANDIDOVANJE.......................................................................................................................6
6. ZAKLJUČAK...............................................................................................................................7
7. LITERATURA.............................................................................................................................8
1.UVOD
Za ovaj studij slučaja dobio sam temu ˝Aktivno i Pasivno biračko pravo˝.
Evolucija od ograničenog biračkog prava do općeg nije u svim zemljama tekla jednako. Tako se negdje ta evolucija odvijala postupno, kao u Velikoj Britaniji, a negdje skokovito, kao u Francuskoj, gdje se pravo glasa čas širilo, čas sužavalo.
Sve do kraja XIX. stoljeća pitanje prelaza od ograničenog na opće biračko pravo bilo je vezano samo za muškarce. Žene uopće nisu imale biračko pravo.
Biračko pravo žene su dobile najprije u Švedskoj 1867. godine, ali samo na općinskim izborima. Postupno se to pravo ženama dodjeljivalo u skandinavskim zemljama, Austriji i nekim državama SAD-a. Tek su poslije I. svjetskog rata žene dobivale pravo glasa u mnogim državama (SAD, Njemačka, SSSR, Velika Britanija), a poslije II. svjetskog rata i u preostalim europskim državama: Jugoslaviji, Francuskoj, Italiji i u drugima.
Izbori su postupak kojim narod (birači), povjerava obavljanje političke vlasti predstavničkom tijelu, a u mnogim suvremenim demokratskim državama i predsjednika države (odnoso državnog poglavara), a koji onda predstavljaju njegovu (dakle narodnu) suverenu volju.
Izbori su zbog toga izvor i temelj legitimiteta cjelovitog sistema državne vlasti.
Opće biračko pravo se u većini država primjenjuje od dvadesetih godina XX. stoljeća, no to ne znači da svi stanovnici neke države imaju pravo glasa. Za njegovo stjecanje traži se određena dob koja osigurava osobnu i društvenu zrelost birača.
Aktivno biračko pravo daje odgovor na pitanje tko može birati predstavnike u vlasti, odnosno tko ima pravo glasa, što želim pojasniti ovim radom. Predstavnička vladavina oblikovala se do svojih suvremenih demokratskih obilježja upravo kroz borbu za opće biračko pravo, odnosno za opće pravo glasa.
Jedno od najznačajnijih političkih prava gradjana, biračko pravo, je garancija prava gradjana da, kao nosioci suvereniteta, neposredno sudjeluju u konstituisanju organa državne vlasti. Po sadrzaju, ono je šire od prava glasanja. Obuhvata pravo aktivnog sudjelovanja u svim izbornim radnjama, a glasanje je samo jedna od izbornih radnji.
2. BIRAČKO PRAVO

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]